Mariju sam upoznala u junu 2000. godine. Još uvek sam bila u staroj domskoj sobi. Devojka koja je živela sa mnom napustila je dom krajem maja.
Ostalo mi je da budem sama tokom leta, a od septembra je trebalo konkurisati za novo mesto u domu. Planirao je to i Nebojša učiniti. Planirali smo živeti zajedno od septembra. Od maja sam počela raditi u „Tajgetu“, kafiću u blizini centra grada. Jedno od onih skrivenih mesta, u koje godinama dolaze isti ljudi, sasvim mali lokal koji je leti, zbog bašte, funkcionisao više nego pristojno. Smešten u dvorište jedne stare vile, koja, naravno, više nije ličila na vilu. U nju se ulazilo na kapiju od kovanog gvožđa, veoma staru kapiju, bila je to retkost, jer su kapije u tom delu grada davno nestale sa lica zemlje. U „Tajget“ se nije ulazilo sa čeone strane te stare vile, već se odlazilo iza kuće, gde se sa unutrašnje strane nalazio balkon, koji je kao i kapija i čitava vila bio prilično oštećen, i tek posle balkona ulazilo se u „Tajget“. Prostor „Tajgeta“ u stvari je bio nekadašnja prostorija za ostavu. Spolja gledano kuća je bila neupadljiva. Vila je izgledala kao kakva raspuštenica ili udovica naspram novih, oštrih i zategnutih zgrada, bez imalo celulita i bez ijedne strije. Nove višespratnice podsećale su na šarene tablete, a grad na tablu tableta u koju je neki hipohondar, pakujući se za put ređao, sve tablete koje mu mogu zatrebati. Oko „Tajgeta“ nalazio se kompleks zgrada, zvani trodon, čiji su spratovi naizmenično krečeni žutom i zelenom farbom Studentsko naselje zvali smo brufen, na primer, jer su domske zgrade bile prekrivene crvenom fasadnom ciglom. To davanje naziva naseljima po lekovima počelo je od tih zeleno-žutih zgrada.
„Tajget“ je bio mesto u koje se svraća pre i posle faksa ili posla, i gde se nema ni najmanja neprijatnost ako se u njega ulazi sam, jer se vrlo brzo počne doživljavati i prisvajati kao svoje. U njemu sam upoznala Mariju. Marija je krajem maja došla iz Prištine da volontira u centru za romsku i albansku decu, u jednoj od nevladinih organizacija u Beogradu. Otac joj je Albanac, vojno lice, čovek koji je završio dva fukulteta, i koji je svoju decu, za razliku od drugih, školovao, ali po strogim, vojnim, načelima. Majka joj je srpskog porekla, domaćica, žena koja je završila osam razreda i koja je podigla četvoro dece. Zahvljujući njenoj majci, ne previše živahnoj ženi, Marija je govorila srpski bez akcenta. Kako joj je otac neprekidno dobijao prekomande, ona je uz majku progovorila na srpskom jeziku. Rođena je u Osijeku, u Hrvatskoj, gde je njen otac bio u činu generala JNA. Sonja je takođe volontirala u tom centru i najpre je ona upoznala Mariju. Došla je sa njom jednog popodneva u „Tajget“. Radila sam prvu smenu. Tog dana sam prvi put te godine navukla na sebe bermude. Sedele su za prvim stolom sa desne strane, odmah kada se iz kuće, ili ostave, izađe u baštu. Iznenadila sam se Sonjinom opuštenošću sa Marijom. Nisam bila raspoložena toga dana za nove ljude, i Sonjina lucidnost smetala mi je više nego obično. Moj odnos sa Sonjom, i pored toga što smo bile dobre prijateljice, zasnivao se na mojoj pretpostavci da me ona konstantno tovari za nešto, iako je ona to negirala. Sonja je bila takva, lucidna do granica rastegljivosti. U društvu Marije njena lucidnost je dobijala jednu sasvim drugačiju frekvenciju. Možda zbog toga, jer me je takvo Sonjino ponašanje nerviralo, nisam obratila pažnju na Mariju. Ali, kako je ona počela dolaziti svakodnevno u „Tajget“, prosto je bilo nemoguće ne obratiti pažnju. Plave oči, duga ravna crna kosa, crn ten, izrazito koštata ramena i uski kukovi. Manekenski građena, ali njeno oblačenje odudaralo je od bilo kakvog manekenstva. Marijin stil oblačenja bio je muški, uvek u nekoj kariranoj, uskoj košulji bez rukava i bermudama načinjenim od farmerica, a na nogama je obično imala japanke, ravne i prašnjave. Dan posle njenog prvog dolaska u „Tajget“, došla je sama predveče, radila sam drugu smenu. Sela je za šank i naručila malo točeno tamno pivo. Kada nije pila tamno pivo, pila je koktel Cuba Libre. Cuba Libre se dobija mešanjem ruma i koka-kole, ona ga je pila sa Koktom. Sedala je za šankom, muški prekrštenih nogu, desnom rukom naslonjena o šank, u levoj je držala cigaretu. Po nekim ustaljenim pravilima žena cigaretu treba da drži iznad filtera, za razliku od muškarca koji je drži ispod. Marija je držala iznad filtera i to je njenoj slici davalo ženstvenost, jer i pored svega, imala je u sebi nešto ženstveno što je izazivalo divljenje. Bilo je neke drskosti u načinu na koji je palila i držala cigaretu. I, uopšteno, bilo je previše drskoti u njenim pokretima. Nismo progovorile ni reč, osim pozdrava kada je ušla i naručivanja. Sonja je došla kada je Marija bila na polovini sa pivom. Njih dve odmah su prešle u baštu. Prišla sam da uslužim Sonju.
- Hej, je l' znaš da Marija piše esej o tome kako je u stripu Miki Maus žena zapostavlja, kako su sve epizode sa Mikijem, Šiljom i Paja Patkom u glavnoj ulozi i skoro da nema Mini i Pate, ona u stvari piše o poziciji žene u Mikijevom zabavniku! Super, a?
- Zanimljivo. Šta ćeš da piješ?
- Pa znaš šta ću, malo točeno.
- E, Petra..
Nisam ni saslušala Sonju, otišla sam po pivo, a Sonja je pošla za mnom.
- E, Marija je gej – čula sam kako mi Sonja govori u hodu.
- Pa, šta sa tim?
- Ništa, sviđaš joj se.... - počela je da se cereka...
- Daj Sonja... nisam raspoložena...
- Marija kaže da imaš nešto lezbejsko i jebozovno u sebi...
- Nisi normalna, stvarno.
- Ja nisam normalna?! A ti si nadrkana... ponašaš se kao da si nedojebana! Jeste, nedojebana si – rekla je Sonja smejući mi se u facu.
- To reci Nebojši – promrljala sam.
- Draga, ne mislim da ti se mešam u seksualni život – dodala je Sonja i krenula nazad za sto.
Nisam poznavala nikog ko je gej. Bar ne lično. Bila sam na nekoliko gej žurki, i za neke poznanike sa faksa znala sam da su gej, ali o tome nikada nismo pričali. Obično me to nije zanimalo. Nebojša je imao nekoliko gej drugara, ali smo Nebojša i ja imali zasebna društva, tako da ja nisam provodila vreme sa njima. Početkom juna organizovali smo maskenbal u „Tajgetu“. Sonja je dovela Mariju, ili je Marija dovela Sonju, to više nije bilo važno. Sonja je rešila da bude mrtva draga, te je za tu priliku obukla venčanicu. „Kada sam već bivša draga, onda bolje da budem mrtva draga!“, komentarisala je Sonja svoj stajling te večeri. Marija je bila Marlen Ditrih, iz scene filma „Maroko“ kada Marlen u smokingu i sa cilindrom na glavi, izvodeći tačku kabarea, ljubi jednu ženu iz publike, što izaziva smeh svih prisutnih, i muzičara. Najpre skida cvet iza uha devojke iz publike, a onda pošto se mlada žena ceraka, Marlen joj prilazi i ljubi je. Konobari „Tajgeta“ bili su obučeni u arlekine, tako sam i ja te večeri bila jedan od arlekina. U jednom trenutku Marija je prišla računaru, a te večeri puštani su hitovi osamdesetih i devedesetih, i pustila van svih pravila, i remeteći redosled numera, „Raindrops Keep Falling On My Head“ od Burta Bacharach. Bila sam u wc-u dok je Marija puštala tu pesmu i baš sam se pitala otkud sad ova pesma, prala sam ruke kada je u wc ušla Marija. Nije ništa rekla niti je i jednog trenutka zaustavila korak, već je tako odlučno prišla do mene i poljubila me, do kraja... Ja sam joj odgovorila, želela sam to svih mesec dana koliko sam je gledala u „Tajgetu“ samo to nisam htela sebi priznati, čak sam u trenucima vođenja ljubav sa Nebojšom pomišljala na nju. Ubrzo smo završile na vratima od wc-a, ona je bila do vrata, a ja sam levom nogom pritisla vrata da ne bi neko ušao, i pored toga što je njeno telo već bilo dovoljna prepreka... Ona je bila prilično pijana, i nisam mogla da kontrolišem njen jezik i usne... U nekoliko navrata sudarile smo se zubima... Želela sam da budem sa njom tu i tada, ali ono šta me je odvratilo bila je svest da svakog časa, ipak, nego može ući. Marija je napravila korak ka ulazu u jednu od dve kabine u wc-u.
- Hajde... - rekla je.
- Pijana si... jako si pijana... - rekla sam odmičući je od sebe...
- Veruj mi, nisam toliko pijana koliko misliš... tako izgledam... ili želim tako da izgledam...
Ostala sam u raskoraku, dvoumila sam se, i taman kada sam napravila korak ka njoj neko je ušao u wc, budući da na vratima više nije bilo ni Marijinog tela ni moje noge. Zbunjena čitavom novonastalom situacijom, i uplašena korakom koji sam napravila, izašla sam napolje, Marija je ušla u kabinu na čijem dovratku je bila pre nego što se još neko, pored nas, našao u wc-u.
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|