1. Lezbejke su vrlo retka pojava
Mnogi ljudi ne znaju lično ni jednu lezbejku, pa zbog toga smatraju da one uopšte i ne postoje. Ustvari, njihova egzistencija se odvija skriveno, jer su zbog raznih predrasuda izložene diskriminaciji i raznim oblicima maltretiranja i proganjanja.
Mnoge lezbejke nastoje da žive što je povučenije moguće, upravo zbog toga. Mnoge lezbejke nikada nikome "to" nisu rekle. Mnoge lezbejke ni same ne koriste taj pojam da opišu sebe, niti imaju lezbejski identitet. Mnoge žene žive u nezadovoljavajućim heteroseksualnim odnosima ili usamljene, jer celog života nisu spoznale svoju pravu prirodu, odnosno nisu uspele da se realizuju kao lezbejke. Kod nas ne postoje javna mesta okupljanja za lezbejke, časopisi, radio ili TV programi za, i o lezbejkama, o tome se ništa ne pominje u školama. Zbog svega toga postoji uverenje da one i ne postoje, ili bar da su retke.
2. Kod nas nema lezbejki, to se dešava uglavnom među ženama na zapadu, ali se to sada, kao i mnoge druge stvari, pomodno širi među našim devojkama
Žene koje vole žene postoje u svim zemljama i među svim narodima. One su u zavisnosti od tolerancije sredine, više ili manje (ne)vidljive. Na zapadu postoje jaki feministički i lezbejski pokreti, koji svojim aktivnostima doprinose vidljivosti lezbejske egzistencije, pa se zbog toga stiče utisak da "toga" ima "tamo" ali ne i kod nas. Pripadnice mlade generacije su samo spremnije od starijih lezbejki da budu otvorene, vidljive. Ne postaje se lezbejkom iz mode.
3. To su žene koje mrze muškarce
Lezbejke su žene koje vole žene, a to ne znači automatski da mrze bilo koga, pa ni muškarce. Mnoge lezbejke imaju dobre drugarske, porodične, srodničke i kolegijalne odnose sa muškarcima. Muškarcima je jednostavno neprihvatljivo da shvate da postoje neki odnosi među ženama koji se odvijaju autonomno i nezavisno od njih, pa onda
pokušavaju i lezbejstvo da objasne dovodeći ga po svaku cenu u neku vezu sa muškarcima, po sistemu, "ako nema ljubavi, onda mora da ima mržnje".
4. Seksualni odnosi među ženama su nenormalna pojava
Polazi se od pretpostavke da su samo heteroseksualni odnosi normalni i prirodni, sve što je nepoznato i neshvaćeno, ocenjuje se negativno i osuđuje se kao nenormalno. Lezbejke su žene kao i sve druge, a to što se vole sa ženama, nije nikakav ni poremećaj, ni bolest, niti psihički problem.
5. Lezbejke su žene koje su preživele u detinjstvu ili mladosti neko seksualno nasilje od strane muškarca
Ljubav prema ženama nije posledica traume ili nasilja. Ljudi s predrasudama traže uzroke lezbejstvu u raznim pojavama – pa i u traumatskom detinjstvu. Djetinjstvo žene nema veze sa njenom kasnijom seksualnom orijentacijom.
6. Lezbejstvo je i proizvod zavođenja
I ova predrasuda je deo opšte mržnje prema lezbejkama, zbog koje se traže uzroci lezbejstvu.
7. Zato što nisu našle pravog muškarca
Često se smatra da žene postaju lezbejke jer nisu srele pravog muškarca. Patrijarhalno i heteroseksističko društvo u kome živimo nalaže da žene u svim dimenzijama života zavise od muškaraca – i u odnosu na njih da donose odluke.
8. Sve feministkinje su uglavnom lezbejke / sve lezbejke su uglavnom feministkinje
Feminizam kao manifestacija ženske autonomije i nezavisnosti, je neprihvatljiv za mnoge koji onda pokušavaju da ga omalovaže, ismeju i odbace rečima "to su sve lezbejke". Ustvari, feministkinje su pretežno heteroseksualne žene, ali među njima postoje i lezbejke. Lezbejki ima među svim ženama, profesijama, političkim orijentacijama, ali su feminističke grupe za razliku od ostalih društvenih grupa, tolerantnije prema lezbejkama. Sa svoje strane pak, neke lezbejke odbacuju feminizam i ne smatraju se feministkinjama i organizuju se na druge načine.
Lezbejke su često istaknute predstavnice i liderke feminističkih i drugih ženskih pokreta. Njihova, energija, solidarnost, lična snaga i harizmatičnost, inspirativna je za mnoge žene koje ih slede a koje ne moraju obavezno da su i same lezbejke. Često, lezbejke su motorna snaga, primer i uzor ženskog pokreta, kao autentične, autonomne i nezavisne ličnosti. Diskriminacije kroz koje su prošle kao lezbejke, mnogima je dalo snagu i borbu ne samo za lezbejska prava već i prava svih žena, pa i opštih ljudskih prava.
9. Lezbejke su žene koje ne žele decu
Želja za decom nije povezana sa seksualnom orijentacijom žena. Mnoge lezbejke imaju decu.
10. Lako je prepoznati lezbejke – one su upadljivo muškobanjaste, kratko potšišane, previsoke, mišićave
Žene koje vole žene su deo svih slojeva ženske populacije, tako da ih je u stvari teško razdvojiti nekim detaljima javnog izgleda od ostalih žena.
11. Zato što su lezbejke, one su nesrećne žene
U zavisnosti od sredine u kojoj žive, mnoge lezbejke trpe razne vrste diskriminacija i zbog toga ljudima sa strane deluju kao nesrećne, izgubljene i obeležene. Lezbejska egzistencija kao i heteroseksualna egzistencija donosi mnoge sreće i nesreće u životu ljudi. Važno je delovati na umanjivanju diskriminacije prema lezbejkama. .
12. To je samo prolazna faza u nečijem životu
Mnoge lezbejke su počele svoj intimni život sa heteroseksualnim odnosima. Kasnije, kada su shvatile da su lezbejke, ostalo je sećanje kod njihovih drugarica, rodbine, roditelja, da su nekada imale odnose sa muškarcima, iz čega se izvlači pogrešan zaključak, da će to opet da se nekako vrati u njihove živote. Lezbejska egzistencija je jednako duboka egzistencija kao i heteroseksualna.
13. Ne sme da se dozvoli lezbejkama da usvajaju decu
Mržnja prema lezbejkama se očitava i u ovoj predrasudi, sa rečima da je deci potreban otac, a da su lezbejke nastrane žene i ne smeju da odgajaju decu.
Istraživanja su pokazala da deca koja žive u lezbejskim porodicama nisu ni malo različita od druge dece, i da je za socijalizaciju deteta potreban jedan roditelj – bez obzira da li je to žena ili muškarac.
14. U lezbejskom odnosu jedna je uvek "muško" a druga "žensko"
To proizilazi iz stereotipne podele uloga iz heteroseksualnog odnosa, sa jasno zacrtanim i zadatim, tradicionalnim rodnim ulogama.
Žene koje vole žene su uvek žene, a samorealizacija u odnosu je individualni proces u kome se žene razvijaju na različite načine.
15. Lezbejstvo se leči hospitalizacijom/psihijatrijskim tretmanom
Lezbejstvo nije bolest. Istina je da su mnoge lezbejke i to ne u tako davnoj prošlosti doživele prisilne tretmane, i to predstavlja elementarno kršenje njihovih ljudskih prava, koje ne sme da se desi ni u jednom društvu koje pretenduje da bude demokratsko.
16. Lezbejstvo je urbana a ne ruralna pojava, toga ima u velikim gradovima, a ne na selima
Lezbejki ima svuda, kako među gradskim tako i među seoskim ženama. Na selu je lezbejstvo, kao i mnogi drugi vidovi manifestovanja ženske autonomije pod velikom diskriminacijom, zato žene ćute, dok u gradovima ima više prostora i za lezbejstvo i za ženske aktivnosti uopšte. U zemljama sa više demokratije ima više žena koje mogu da ostvare svoje potrebe i svoje žudnje – samim tim ima i više samoostvarenih lezbejki.
iz priručnika za volonterke SOS telefona, Beograd
Žene za život bez nasilja
Lepa Mlađenović
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|