| Indeks članka |
|---|
| Poezija Nataše Dagmar |
| Page 2 |
| Page 3 |
| Page 4 |
| Page 5 |
| Page 6 |
| Page 7 |
| Sve strane |
Dan
Vaša vas je lakomislena
bezvoljnost
odvela u tugu
Vaša zaljubljenost
u sve jako
i sjajno
učinila Vas je
Vi ste preslabo sami
u svetu svetla
tek nežna nit
suncokreta
povređena
do smrti
prekinuta
ogledalima
Vas liče,
da greju
Vaše meko
promrzle ruke
Vas ljube
--------------------------------------------------------
Hodam ulicama
Nasmešim se tako da se skoro i ne vidi
da mi je oko bljesak bacilo
izgubljeni se jedan hvata za njega
-pokraj mene prolaziš ti –
Pričaju mi
Ćutim i klimam glavom,
onda zagonetno pogledam
-vežbam da si ti tu-
Svi mi objašnjavaju šta svet znači
- ti se smešiš i pokazuješ na nebo-
ništa sem tvog osmeha ne vidim
---------------------------------------
Usamljenost i veče. Soba. Tuga i seta. Sreća.Reči Velikom i
Nežnom. Grad. Prozori.
Mokri krovovi. Kiša. Sunce. Visina.Ljudi. Ljudi. Ljudi. Samo
senka. U oku voda.
Zelenilo. Sećanje na jutro. Na mir. Nemir. Ruke. Tišina.
Odjek u prazno. Volim.
Ako čeka. Ne postoji. Odlazak. Putevi. Magloviti...
Maštovite. Banalne. Sklonište.
Nevidljive. Izgubljenost. Lavirinti u Krvi.Nemiri. Lavirinti
i dodiri.Lavirinti-moji zatvori. Ja stojim. Svet.
Postoje granice. Ako volim. Ne postoji. Crnjanski. Bliskosti.Malo realniji. Sve liči.
Borim se. Uništitelj.Želim sve da ispravim. Krv u meni.
Želim da se sklonim. Voda u meni.Magla.Obolela mi. Drhtaj u
meni.Tvrđave.Puzavice.
Da se još više ugušim. Reči. Oslobađanje. Gubiš me. Iskrica se gasi.
Jastuk je mekši. Kamen. Odloženi.Jastuk. Perje. Letenje. Plavo. Najnežnije.
Sanjanje. Veliki i Nežni. Poljubi.
Dodirni obraze. Moje najmilije. Sve. Odvedi u snove. Plave. Mirne. Toplije.
-----------------------------------------
Ti si igrač na žici, moje srce ti je nevazno.
Drhtim i pašću, jer ja nemam čvrste noge
da me nose kud hoću.Pašću ti u ruke,
jer umorna sam i drhtava od čekanja.
Sanjam te noću, samo zato što se nadam
da ćeš me spasiti od sebe.U rascepu sam, stalno.
I znam moje će ti srce biti daleko.
Volećeš moje grudi.
Ko
zna hoćes li mi biti prijatelj?
U mojim si snovima lep, tako lep.
Čekam te neobavezno. Čekam te
neprestano.
------------------------------------------
Kad bih zaronila u sebe, videla bih tamno plavu vodu
i morske struje što ljuljaju zelene alge.
Videla bih mrak pod sobom i mutno svetlo nad sobom
zamućeno od soli. Videla bih brodove,
ljude što plivaju.
Sve bi me uljuljkivalo da
zaspim,
ali ne smem u sebi da se udavim.
Pre bih volela da dođe neka morska neman
da me rastrgne. I da se voda zacrveni i upali.
---------------------------------------------
Kako gradim mir, jasno je.
Počinje maglom u daljini. Sve ostalo je konstruisanje.
Ali kako gradim nemir?
Sakrijem magle i pustim crvena vrata da se otvore.
Vatre su se odavno stišale, sad užarene lave klize
niz obronke u more. Gde nastaje ono najčudnije.
Tu se rađaju i svi nemiri.
------------------------------------------
Vitka kula ima svoju izokrenutu sliku.
To je vitez koji plače oslonjen o svoje koplje.
Vitka kula ima svoju tajnu. To je plava princeza
koja je začarana. Zelena magla u daljini
ima svoj razlog, razlog je moje pospano oko koje sanja.
Plavo nebo ima smisla, smisao je u svakom oblaku
koji se stvara. Ogromna će kiša da razori trenutak,
za Trenutak, koji se
rađa.
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna |
|---|