You are here: Početna » Kultura » Poezija » Poezija Nataše Dagmar - Strana 3
utorak, 07 feb 2012

Poezija Nataše Dagmar - Strana 3

Indeks članka
Poezija Nataše Dagmar
Page 2
Page 3
Page 4
Page 5
Page 6
Page 7
Sve strane

Dan

Vaša vas je lakomislena
bezvoljnost
odvela u tugu
Vaša zaljubljenost
u sve jako
i sjajno
učinila Vas je

robinjom

Vi ste sami
Vi ste preslabo sami
u svetu svetla

vrat je Vaš
tek nežna nit
suncokreta
povređena
do smrti

nikad dovoljno
prekinuta

Vi se mučite pred
ogledalima

sva sunca na
Vas liče,

sva bi mogla
da greju
Vaše meko
promrzle ruke

sva bi mogla da
Vas ljube

--------------------------------------------------------

Hodam ulicama
Nasmešim se tako da se skoro i ne vidi
da mi je oko bljesak bacilo
izgubljeni se jedan hvata za njega
-pokraj mene prolaziš ti –

Pričaju mi
Ćutim i klimam glavom,
onda zagonetno pogledam
-vežbam da si ti tu-

Tužna sam
Svi mi objašnjavaju šta svet znači
- ti se smešiš i pokazuješ na nebo-
ništa sem tvog osmeha ne vidim

---------------------------------------

Usamljenost i veče. Soba. Tuga i seta. Sreća.Reči Velikom i Nežnom. Grad. Prozori.
Mokri krovovi. Kiša. Sunce. Visina.Ljudi. Ljudi. Ljudi. Samo senka. U oku voda.
Zelenilo. Sećanje na jutro. Na mir. Nemir. Ruke. Tišina. Odjek u prazno. Volim.
Ako čeka. Ne postoji. Odlazak. Putevi. Magloviti... Maštovite. Banalne. Sklonište.
Nevidljive. Izgubljenost. Lavirinti u Krvi.Nemiri. Lavirinti i dodiri.Lavirinti-moji zatvori. Ja stojim. Svet. Postoje granice. Ako volim. Ne postoji. Crnjanski. Bliskosti.Malo realniji. Sve liči. Borim se. Uništitelj.Želim sve da ispravim. Krv u meni.
Želim da se sklonim. Voda u meni.Magla.Obolela mi. Drhtaj u meni.Tvrđave.Puzavice. Da se još više ugušim. Reči. Oslobađanje. Gubiš me. Iskrica se gasi. Jastuk je mekši. Kamen. Odloženi.Jastuk. Perje. Letenje. Plavo. Najnežnije. Sanjanje. Veliki i Nežni. Poljubi. Dodirni obraze. Moje najmilije. Sve. Odvedi u snove. Plave. Mirne. Toplije.

-----------------------------------------

Ti si igrač na žici, moje srce ti je nevazno.
Drhtim i pašću, jer ja nemam čvrste noge
da me nose kud hoću.Pašću ti u ruke,
jer umorna sam i drhtava od čekanja.
Sanjam te noću, samo zato što se nadam
da ćeš me spasiti od sebe.U rascepu sam, stalno.
I znam moje će ti srce biti daleko.
Volećeš moje grudi.
Ko zna hoćes li mi biti prijatelj?
Ili ćeš mi biti samo ljubavnik?
U mojim si snovima lep, tako lep.
Čekam te neobavezno. Čekam te neprestano.

------------------------------------------

Kad bih zaronila u sebe, videla bih tamno plavu vodu
i morske struje što ljuljaju zelene alge.
Videla bih mrak pod sobom i mutno svetlo nad sobom
zamućeno od soli. Videla bih brodove, ljude što plivaju. Sve bi me uljuljkivalo da zaspim,
ali ne smem u sebi da se udavim.
Pre bih volela da dođe neka morska neman
da me rastrgne. I da se voda zacrveni i upali.

---------------------------------------------

Kako gradim mir, jasno je.
Počinje maglom u daljini. Sve ostalo je konstruisanje.
Ali kako gradim nemir?
Sakrijem magle i pustim crvena vrata da se otvore.
Vatre su se odavno stišale, sad užarene lave klize
niz obronke u more. Gde nastaje ono najčudnije.
Tu se rađaju i svi nemiri.

------------------------------------------

Vitka kula ima svoju izokrenutu sliku.
To je vitez koji plače oslonjen o svoje koplje.
Vitka kula ima svoju tajnu. To je plava princeza
koja je začarana. Zelena magla u daljini
ima svoj razlog, razlog je moje pospano oko koje sanja.
Plavo nebo ima smisla, smisao je u svakom oblaku
koji se stvara. Ogromna će kiša da razori trenutak,
za Trenutak, koji se rađa.



Komentari
Dodaj Novi
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."