| Indeks članka |
|---|
| Poezija Nataše Dagmar |
| Page 2 |
| Page 3 |
| Page 4 |
| Page 5 |
| Page 6 |
| Page 7 |
| Sve strane |
VIRGINIJA JE ZALJUBLJENA U VITU.VITA IMA SVOJU STRAST-VIOLLETE.VIRGINIJA JE VEČNU LJUBAV SVOJE ČUDESNE VILE ORLANDO PRETVORILA U MARUŠKU STANILOVSKU DAGMAR NATAŠU ILIANU ROMANOVIĆ.
NATAŠA DAGMAR ŽIVI ZA TRAŽENJE,OSLOBADJANJE,IZAZOV,POMERANJE,USHIT,ISKUŠENJE,
ISKUPLJENJE,VEČNOST,PLAVE LELUJAVOSTI ETERIČNOG I
NEŽNE TOPLINE NAJDUBLJEG.
PLAŠE JE NAVIKE,OČEKIVANOSTI,BANALNOSTI,KRAJEVI BEZ
POČETAKA.
POEZIJU PIŠE ODUVEK.
Ako želite da pišete Nataši Dagmar
Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli
Secrets
dolaze iz prašuma
iz osnovnih ritmova
- kožnih bubnjeva -
pevaju ti ime
održavaju mi srce
crne ruke što ih biju
pod Mesecom
stvaraju nesvestice
oslobađaju okova
berače pamuka
tvoje ime
iz tamnih očiju
pleše
noć je
nad prašumom
trenutak za nas
---
Ostani poput školjke
Ostani poput školjke,
ti oko koje su se splele morske trave
ti potonula u sebe
budi sakrivena,
budi nedodirna
ti što svoje bisere
pokazuješ samo noću,
Mesecu ili utopljenom mornaru.
Ne otkrivaj,
ne daj ništa,
slučajnom putniku
onom koji ne poznaje dubinu mora
ni njegovu tajnu.
---
One koje srećemo
Uvek su veće od onih koje volimo, zavodljivije i zamamnije. Nose ređe mirise, govore interesantnije stvari. Nisu izlizane ni istrošene. O njima maštamo, njima lakše obećavamo. Za njih nam ne nedostaju rečenice...
I sve su lepše što im teže dosežemo, što ih manje imamo!
A naše ''domaće vile'', koje nas čekaju kod kuća, tako su obične i dosadne. Njima sve merimo, lako zameramo i ako dublje dišu, glasnije govore, bivaju nespretne. One kuvaju poznata jela, govore očekivane rečenice, isto se smeju i plaču godinama...
Njih bi najradije ugasile kao stare lampe. Njima bi se javno nasmejale kako su postale stare i poznate. Njih bi najradije zaboravile negde na trgu. Naše divne ''kućne vile''!
---
Maska
Zaboravila je svoju zlatnu masku
sa likom Sunca
na noćnom ormaru
kraj kreveta
ostavila malo srebrnog
i zlatnog sjaja
na zidovima
i jutarnje korake, škriputave,
dok je odlazila
---
Krotkost srca
Zasadio si me na krševima
iznad mora
Zasadio si me kao maslinu
da teško rastem
sa plodovima od soli
i dao si mi da vidim
svu lepotu boja
a šapnuo da vežbam
krotkost srca
---
Usamljena
Usamljena,
kao brod na pučini
kao drvo što pokislo stoji
kao izgubljeno dete na ulici.
Kao stvari zaboravljene
u nekom restoranu
u nekom parku
ili na obali.
Kao sve što čeka
vlasnika da mu se vrati
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna |
|---|