| Indeks članka |
|---|
| Poezija Aide Bagić |
| Page 2 |
| Sve strane |
nudim reči
nudim reči:
gola tela na ledini
lenja leta na ostrvu
pod zenitnim
zidinama
visoko je!
visoko je!
da dohvatim, htela sam:
holandeške lađe
vrh planine
vrh sekvoje
vrh blizanačkih tornjeva
(tek vrhove ti prstiju
da dohvatim
gde bi mi bio kraj)
nudim reči:
popadale nam posteljom
nosim ih na sandalama
eno ih na ulici
klizavih
posrćem o reči
srčem reči
sričem slova
srčika se osušila
lepim je pljuvačkom na lice
crtam ratnicu:
da dohvatim
vrh ti trepavica
vrh snovida
vrh klitorisa
lako i nežno
o rerni i grlicama
rerna je mesto magije
vatra FIRE blagosilja hranu:
jedemo pečeno meso,
krompir i beli hleb
daj da lomimo belu pogaču
i čuvamo crveno jaje čuvarkuću
budimo bele i crvene kao snežane
nikad me nije dopao dinar sakriven u pogači
ali svejedno mutim maline sa mlekom:
blender je zalog naše ljubavi
i sofa na kojoj nam je gnezdo
i pogled na zvezdarsku šumu
i jasenov sto sa stolicama visokih naslona
rerna je mesto prelaza iz jednoga u drugi svet (ako se zovem sylvia)
divimo se predmetima MICROWAVE i glancamo ih
mi jesmo visoki sjaj GLOW nema tu nekih velikih mrlja
(iako, skupilo se prašine, nije li to neminovno?)
devojke su i dalje lepe i mi ih volimo
kad se okupe oko rerne koja je mesto magije
i mesto prelaza iz jednoga u drugi svet (ako se zovu sylvia)
mi fine smo devojke, dobrojutrokomšija
mi fine smo ostarele devojke, dobrojutrokomšinice, štovamjeslatkodete
mi fine smo devojke, dobrojutroljubavi, dobrojutrojedina
ja bih FUCK da otresem prašinu da se kližem na stomaku niz maline pa naniže
razbilo se ono crveno jaje jebiga ko će da nam čuva kuću lepo sam ti rekla da ga
skloniš idem ja da vrištim a ti kako hoćeš svejedno je gde ću u rernu ću ako
treba
(ali nisam ja sylvia. DELETE DELETE. idemo nanovo:
gle grlice na balkonu, i ovde i onde, svud nas prate baš njih dve)
mesečina se ravnodušna smeši
ne kao pas nego kuja lajem
vezana o vlastiti lanac
dok mesečina se ravnodušna smeši
i nisam zelena, modra sam i
zlatna sam i crvena od besa
gle: uvrnuću joj šijom i
sladak biće njezin prah
sad: prospem je u prašinu pod
točkovima
ovo: ona je kuja i
ja sam kuja
ti: nevino ulično pseto
pa te razvlačimo
dok mesečina se ravnodušna smeši
ti mahneš repom i odmah je
čopor oko tebe, mašemo repom kolektivno
sa svakom od nas tvoj pogled bude neviniji
(„a ti si moja ljubav!“)
dok mesečina se ravnodušna smeši
svud po telu rasuta
Objavljeno u ProFemini, god. IX, broj 33/34, jesen/zima 2003., Beograd
bila bi to lijepa slika
ne volim pravokutna
datumska polja
volim krugove
u koje upisujem
dan za danom
približavanje
dana d koji je
danas dobronosno
darivanje
drevnim
dirkama divovskih
stabala
takve bih dane upisala u krugove
i vrtjela se rukama travnatim
i vlažnim uprljala bih kalendare
da ih ne gledam
dan za danom
bila bi to lijepa slika
uprljane zemljom
papirne krletke
vremena
ljubavni stihovi*
dodir klizak niz ruke i reči i naša tela
sviju se jedno o drugo poput
stabala skliskih od kiše
ili je reč o usputnim poljupcima oblaka
šapat je tih i poljupci su tvoji meki leptiri ili su
latice ruža ili je to sunđer
dok me kupaš
uspravnu i nagu
tako nas vidim dok nam usnulima treperi osmeh na licu
tvoje lice u mojim dlanovima
moje lice tebi u zenicama
pogodi koga volim najviše na svetu
pogodi ko nam peva pod prozorom
igrajmo se žmurke pa pogodi gde sam
tu sam sva
radosna sva
(što te imam)
uplašena sva
(što si mi daleko)
tu sam a ti pogodi
ko sam
i koga volim najviše na svetu
u osmeh da ti uronim
i ruke da ti polomim
i oko iskopam
lažem da nisam htela (htela sam)
zauvek
(da ti uzmem zenice)
niz butine da ti se skotrljam
(kao dete kad se pusti niz padinu,
svo zeleno i travnato, a ja budem skliska)
u trnje da upadnem i vadim se
kako znam i umem
dok ti
jecaš/dišeš/drhtiš/čekaš/mirna si/čekaš/sabireš
se/dišeš/jecaš
jer me nema
ne vidiš me
(ali tu sam)
u mrak gledaš (dok te ljubim)
ja sam tamo (u
ambisu i rekama)
ne vidiš me
dok te lomim
krijem se
(u pregibima tvoga tela, ti)
pogodi gde sam
i pomislim kako je okrutno voditi ljubav
u tišini
.............
* Za moju femme (fam) koja veruje da je butch (buč), po uzoru na Vaskova sunca,
vukove i polomljene kosti.
poslije kiše, conquista
orošenim prozorom utrkuju se kapi.
dvije ili tri, dok ostale motre, spremno.
tek što jedna utrka završi, druga već počinje
pokrene ih vjetar, koji ne čujem,
ili se kapi same dosjete kliznuti staklom
na ovom ovdje prozoru, i na mnogim prozorima
u liniju zelenila u koju se stapaju stabla u orošenom prozoru
uronile su mnoge kiše
volim Barbarinu kišu, monsunske kiše koje ne prestaju
kišu koja nas prati cijelim putem od Amhersta do obale
Oregona
volim kad se spusti ljetni pljusak, rominjastu jesenju kišu
okus kišnice iz djedova bunara
jednom sam plesala pod kišom
u mokrim i zelenim haljinama
stotine žena plesalo je pod kišom, na stolovima,
na bijelim stolnjacima, u Guadalajari
jednom sam bila conquistador
godine tisuću pet stotina sedamdeset i pete, harala sam
Guadalajarom.
bila sam dječak, ljubavnik dječacima, bila je to conquista.
Conquista,
to je tajno ime moje ljubavnice i žene, godine dvije tisuće i
treće
Conquista Conquista Conquista, tvojim imenom topoće kiša
volim raspršene duge poslije kiše
(nad nama nije jedna, nego stotine duga)
jednostavno je kazati da kiši
ali češće govorim da kiša pada
Barbara govori da to nije točno i da se kiša penje
nitima nevidljivim
kapi se uspinju s oblaka
prema nama koje čekamo, da nas voda ne odnese
da se ne vratimo, kao kapi na orošenom prozoru
(a duge su vijorile tamo daleko, na ulicama
San Francisca i New Yorka, Berlina i Pariza.
u Zagrebu i Beogradu padala je kiša)
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|