You are here: Početna » Saznajte Više » Istorija » Poznate žene koje su voljele žene
ponedeljak, 21 maj 2012

Poznate žene koje su voljele žene

Indeks članka
Poznate žene koje su voljele žene
Page 2
Page 3
Sve strane
Beverli Grin

Džejn Adams


je bila lezbejka i osnivačica popularne Hull House – institucije za podršku siromašnim porodicama, omladini i emigrantima. (Ne treba brkati sa isto tako popularnom Hell House). Njena ljubavnica više od četrdeset godina bila je Meri Rozet Smit. Vjerujem da Hull House još uvijek radi i da pomaže ljudima.
Pola Gan Alen




je lezbejka i pjesnikinja. Njena djela su fokusirana na božanske Indijanke, feminističku duhovnost, pitanja antirasizma i zaštite životne sredine. Neka od njih su: Shadow Country, knjiga poezije, Skins and Bones, još jedna knjiga poezije, The Sacred Hoop: Recovering the Feminine in Amarican Indian Traditions (1986), Grandmothers of the Light (1991), i “Lesbians in American Indian Culture”.
Džun Arnold


je bila lezbejka, spisateljica i aktivistkinja ženske štampe. Bila je glavna pokretačka snaga prve konferencije o ženama u štampi 1976. godine. Zajedno sa Parker Bouman osnovala je Daughters, Inc. Umrla je od raka 22. marta 1982. godine.
Doroti Arzner

















(1897 – 1979) je bila lezbejka, filmska režiserka, urednica i spisateljica koja je počela sa prekucavanjem rukopisa da bi na kraju postala urednica scenarija za pedeset i dva filma. Nakon što je sjela u režisersku stolicu, postala je najtraženija režiserka kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina prošlog vijeka. Lista filmova koje je režirala uključuju Fashions for Women, Sarah and Son, Merrily We Go to Hell, Nana, Dance, Girl, Dance. First Comes Courage je njen poslednji holivudski film. Mnogi istoričari njena djela smatraju remek-djelima feminističkog filmskog stvaralaštva toga doba. Svakom filmu je dodavala feminističku notu. Ako nije mogla da ima takvu kontrolu nad svojim filmovima, predavala bi projekat nekom drugom. Mnogi glavni likovi njenih filmova bile su nezavisne žene snažne volje čije odluke odražavaju sukob sa tradicionalnim stereotipima o ženama. Dok je režirala film First Comes Courage, dobila je upalu pluća i bila je prinuđena da napusti projekat nedelju dana prije nego što je snimanje bilo završeno. Kada se oporavila od bolesti, odlučila je da se, nakon trideset godina, povuče iz filmske industrije. Ipak, nije tek tako nestala. Na instistiranje prijateljice Džoan Kraford, režirala je pedeset reklama za Pepsi. Takođe je, četiri godine predavala filmsku režiju na Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu. Udruženje režisera Amerike ju je 1975. godine odlikovalo zbog velikog doprinosa filmskom stvaralaštvu.
Djuna Barns je bila spisateljica lezbejka.
Natali Kliford Barni (1876 – 1972) je bila spisateljica lezbejka. Rođena je u Dejtonu, u Ohaju, ali je veći deo života provela u Parizu. Jedno od njenih djela je The One Who is Legion. Njene ljubavnice su bile Rene Vivijen i Romein Bruks.
Sveštenica Elen Meri Baret je prva javno deklarisana lezbejka koja je postala sveštenica Episkopske crkve. Rukopoložena je za sveštenicu 10. januara 1977. godine. Izjavila je da je njena partnerka “ono što hrani snagu i saosjećanje koje donosi u svešteničku službu”.
Ketrin Li Bejts











je bila feministkinja i autorka pjesme “America the Beautiful”. Pohađala je koledž u Velsliju i kasnije se priključila osoblju koledža. Dok je radila na Velsliju, upoznala je Ketrin Koman sa kojom je započela vezukoja je trajala dvadeset i pet godina. Nije jasno da li je to bio seksualni odnos, ali sigurno je da su jedna prema drugoj gajile duboku naklonost. Ketrin je napisala mnogo pjesama o njihovoj ljubavi. Držala je katedru za engleski jezik i književnost, a Komanova je bila šefica katedre za ekonomiju i dekanka koledža. Komanova je 1912. godine otkrila da boluje od raka. Bejtsova je ostala uz nju sve do njene smrti 1915. godine. Objavila je knjigu poezije Yellow Clover, u kojoj je opisala njihov odnos. Sa koledža se povukla 1925. godine, a četiri godine kasnije umrla, u sedamdesetoj godini života. Samo nekoliko godina prije smrti, pisala je prijateljici: “Veliki dio mene je umro sa Ketrin Koman da ponekad nisam sigurna da li sam živa ili ne.”
Mejbl Baten je bila lezbejka i jedna od ljubavnica Redklif Hol.
Evelin Torton Bek je lezbejka, feministkinja i aktivistkinja pokreta protiv svih vrsta diskriminacije. Jedno od njenih djela je Nice Jewish Girls: A Lesbian Anthology (1982. godine).
Ketrin Bičer



(1800 – 1878) je bila sestra poznate spisateljice Harijet Bičer Stou. Vjerovala je u ljekovite moći sjedenja u vodi, poznatog kao “liječenje vodom”. (Baš kao što mi sada sjedimo u toploj kadi da opustimo mišiće). Nikada se nije udavala ali je imala nekoliko, veoma bliskih, prijateljica sa kojima je sjedila u toploj kadi, mada ne postoji jak dokaz da su bile ljubavnice.
Afra Ben




je bila biseksualka književnica, dramska spisateljica i pjesnikinja. Njen prvi roman je bio Oroonoko, or The Royal Slave (1688). Bila je udata, ali je umrla u dvadeset i petoj godini života. Radila je kao špijunka za kralja Čarlsa II. Kada je bila poslata na špijunsku misiju u Belgiju, završila je u zatvoru zbog duga, zato što kralj nije htio da joj plati da se vrati kući. Pozajmila je novac za kartu, ali nije imala da vrati dug.
Liza Ben


(ovo joj nije bilo pravo ime) osnovala je prvu lezbejsku publikaciju u Americi pod nazivom Vice-Versa. Publikacija je sadržavala kritičke osvrte, poeziju, bibliografije i priče za lezbejke. Vice-versa je kasnije citirana u još jednoj popularnoj lezbejskoj publikaciji The Ladder.
Džini Berson





je lezbejka, menadžerka ženskog radio programa i koncertna producentkinja. Isto tako, ona je koosnivačica muzičke kuće Olicia Records (zajedno sa Meg Kristijan). Bila je glavna pokretačka snaga predstavljanja ženske muzike javnosti kao i obezbjeđivanjem prostora muzičarkama da uče i kontrolišu stvaranje i rezultat snimanja svog djela. Kompanija koju je kasnije osnovala zove se Heart's Desire. Takođe, napisala je knjigu o koncertnoj produkciji koja se zove Making a Show of It.
Beti Berzon


je bila psihoterapeutkinja lezbejka koja je 2. avgusta 1971. godine, napravila javni coming out pred grupom ljudi koji su osnovali Centar za pružanje usluga gej i lezbejskoj zajednici Los Anđelesa. Od toga dana, postala je veoma aktivna u toj organizaciji.
Kristina Biađi





je lezbejka, umjetnica, feministkinja i ekofeministkinja. Jedno od njenih djela je Habitations of the Great Goddess (1994). Njena umjetnička djela, najčešće skulpture, su Medusa (1980), GG (to jest, Great Goddess) Sculpture (1983), Birth (1988), Three-Dimensional Web (1991) i Women's Beijing Sphere (1996). U njena dostignuća spada i dizajn hrama Velike boginje zasnovan na ekstenzivnom istraživanju na Malti, Šetlandskim ostrvima i ostalim svetim mjestima, koje je sprovela sa Mimi Lobel.
Džoan Biren
je fotografkinja lezbejka. Njena knjiga, Eye to Eye: Portraits of lesbians (1979), prva je knjiga fotografija koju su radile lezbejke za lezbejke.
Beki Birta




je rođena 11. oktobra 1958. godine. Ona je afroamerikanka lezbejka, feministkinja, spisateljica, pjesnikinja i književna kritičarka. Njena djela su: For Nights Like This One: Stories of Loving Women (1983), zbirka kratkih priča, esej "Recovering a Literary Heritage: Black Women's Books", bibliografija književnosti afroameričkih žena.
>>U životu
Persimon Blekbridž

je Kanađanka, lezbejka, umjetnica i spisateljica, čije izložbe skulptura uključuju Still Sane (sa Šilom Džilhuli) i Sunnybrook, koje su obje pretvorene u knjige; i dobitnica je nagrade Lambda Sunnybrook: A True Story with Lies and Prozac Highway. Blekbridžova je članica kolektiva Kiss'n'Tell.
S. Dajen Bogus

je afroamerikanka lezbejka, spisateljica i pjesnikinja. Doktorirala je američku književnost. Nalazi se na spisku izdanja iz 1980-81. Ko je ko među Afromerikancima. Njena djela su I'm Off to See the Goddam Wizard, Alright! i Sapphire's Sampler, antologija njene najbolje i najpoznatije poezije, proze i eseja.
Pat Bond



je bila lezbejka i bila je u vojsci četrdesetih godina prošlog vijeka za vrijeme 'lova na vještice' usmjerenog na lezbejke i biseksualne žene. Ako bi vas tada optužili da imate lezbejsku vezu, bile biste nečasno otpuštene iz vojske, između ostalog. Kao rezultat toga, lezbejke i biseksualke su se na sve načine trudile da sakriju svoje odnose, čak su se zabavljale sa muškarcima i udavale.
Džin Bonet



(1849-1876) je poznata po tome što je nagovarala prostitutke da napuste svoje 'poslove' i džepare zajedno sa njom. Mnoge od tih žena su poznate kao njene ljubavnice. U stvari, bila je u zagrljaju jedne od svojih ljubavnica kada ju je ubio jedan ljuti makro. Ne znam da li bi se identifikovala kao lezbejka ili biseksualka, ali znam da je bila žena, to jest, nije se trudila da prođe kao muškarac.
En Boni i
Meri Rid
su bile ljubavnice kao i poznate piratkinje.
Lizi Borden























(1860-1927) je vjerovatno jedna od najpoznatijih žena svih vremena koje su voljele žene, mada malo ljudi zna da je ona u stvari voljela žene. Kao što dječija pjesmica kaže, Lizi je bila optužena da je sjekirom zadala četrdeset udaraca svojoj majci, a kada je vidjela šta je uradila, ocu je zadala četrdeset i jedan udarac. Ono što nam pjesmica ne govori jeste to da je Lizi u stvari bila oslobođena optužbi za ubistvo i nije ubijena njena majka, već maćeha (da ne spominjemo da nije bilo četrdeset ili četrdeset i jedan udarac! Oružje kojim je počinjeno ubistvo zaista jeste bila sjekira). Njena otvorena nenaklonost prema maćehi igrala je glavnu ulogu u podizanju optužnice protiv nje. (Interesantno je primijetiti da ni njena sestra ni kućna pomoćnica nisu bile osumnjičene, iako su takođe imale motiv i priliku.) Ostaje misterija da li je Lizi kriva ili nevina. Mnogi misle da je oslobođena optužbe zato što je bila žena iz imućne porodice pošto se suđenje dešavalo u trenutku kada je javnost nerado slala žene u zatvor, naročito ako su poticale iz iole imućne porodice. Ipak, poznato je da je Lizi uzela novac koji je dobila smrću oca i maćehe i preselila se u bogatiji dio grada, gdje je oduvijek osjećala da pripada ali gdje njen otac nije htio da se preseli. (Vjerujem da je Lizina sestra živjela sa njom sve do njene smrti.) Ipak, nikad u potpunosti nije bila prihvaćena u društvu i sigurna sam da joj veza, koja je imala veliki publicitet, sa poznatom glumicom Nens O'Nil, takođe nije mnogo pomogla. Lizi se nikad nije udavala i vjerovatno bi se smatrala lezbejkom. (Još jedna primjedba... sada ljudi daju dosta novca kako bi odsjeli u hotelu napravljenom od kuće Bordenovih koja izgleda onako kao kada su se desila ubistva. Vjerujem da su sa fotografija sa mjesta zločina dobili informaciju o tome kako je kuća tada izgledala! Pogodite koja soba je najtraženija? Soba u kojoj je Lizina maćeha pronađena mrtva na podu pored kreveta. Lizin otac je ubijen dok je drijemao na kauču.)

Morin Brejdi
je lezbejka, feministkinja i spisateljica. Suosnivačica je Spinsters Ink., koja je prvi put objavljena 1978. godine. Takođe, autorka je romana Give Me Your Good Ear.
Antoaneta Braun


se, dok je pohađala koledž Oberlin, zaljubila u stariju studentkinju Lusi Stoun koja je bila aktivna feministkinja i abolicionistkinja kasnih četrdesetih godina devetnaestog vijeka. (Antoaneta je bila prva studentkinja bogoslovije.) Nakon što je postala sveštenica, pisala je pisma Lusi u kojima ju je nježno nazivala “najdražim malim kaubojem” i izjavljivala ljubav.
Rita Me Braun





je poznata lezbejka, feministkinja i aktivistkinja. Među njenim brojnim dostignućima ubraja se i kurs “Is a Kiss a Revolution?” koji je tokom 1974. godine držala na Sagarisu, nezavisnom institutu za feminističku misao. Jedna posjetiteljka je nam je otkrila sledeće pikanterije iz života Rite Me Braun:

“Ilejn Noubl i Rita Me Braun su bile zajedno oko tri godine. Rita je uvijek bila pomalo divlja i odmaglila je sa Martinom. Kada sam je poslednji put srela, prije skoro četiri godine, bila je srećna i naizgled se skrasila sa Džudi Nelson u južnoj Karolini.”

Z Budapest

















je lezbejka, biseksualka ili sveseksualka (mnogi bi rekli lezbejka, ali drugi kažu da se ona tako ne deklariše...), spisateljica, feministkinja, vikanska visoka sveštenica i jedna od predvodnica savremenih pokreta ženske duhovnosti i obožavanja boginje. Rođena je 1940. godine u Mađarskoj , a kasnije se odselila u Ameriku. U Venisu, u Kaliforniji, otvorila je radnju pod nazivom Feministička Vika* Uhapšena je 1975. godine zato što je, kako se kasnije ispostavilo, policajki na tajnom zadatku proricala sudbinu iz tarot karata. Njeno suđenje je mnogo žena privuklo u vikanske pokrete i pokrete ženske duhovnosti. Bila je direktorka Foruma ženske duhovnosti i aktivna na Međunarodnom festivalu boginje. Od sedamdesetih godina prošlog vijeka, vodila je ceremonije lezbejskog vjenčanja. Njena djela uključuju The Holy Book of Women's Mysteries (1980, 1989), The Grandmother of Time (1989), Grandmother Moon(1991), and The Goddess in the Office (1993).

*U drugoj polovini dvadesetog vijeka, došlo je do oživljavanja predhrišćanskog paganizma na tlu Amerike i Evrope, u čijoj osnovi je bilo vračanje ili vika (wicca) (vjeruje se da je “vika” nekadašnja anglosaksonska riječ za “vračanje”). Vika se jednostavno tumači kao religija prirode i plodnosti u predhrišćanskoj Evropi. Mnoge/i sljedbenice/i feminističkih i pokreta za ekologiju u Viki su pronašle/i religiju koja pokriva srodne teme. Vikani naglašavaju sveto značenje prirode i njenih krugova i podjednaku ulogu bogova, boginja, sveštenika i sveštenica. Neke vikanske grupe, kao što je Dianina (po boginji Diani), uključuju samo žene i obožavaju isključivo boginje.

Šarlot Banč je suosnivačica G.A.I., ili gej američkih Indijanaca, grupe koja je počela sa radom jula 1975. godine u San Francisku.

>>Lezbejska-feministička teorija



Komentari
Dodaj Novi
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."