| Mejbl Vernon | je
bila sufražetkinja i mirovna aktivistkinja. Njena partnerka, Konsuelo
Rejes, takođe je bila sufražetkinja. |
| Linda
Viljarosa | je urednica časopisa Essence. Zajedno sa majkom Klarom, za majsko
izdanje časopisa 1991. godine, napisala je priču
“Coming
Out” o
svom procesu coming outa. Članak je pročitalo pet miliona
čitalaca/čitateljki. Ja ga još nisam pročitala ali pretpostavljam da je
Linda lezbejka. |
| Rene Vivijen | (1877-1909) je
lezbejska spisateljica i pjesnikinja koja je pisala isključivo na
francuskom. Od jednog izvora saznajemo da je rođena kao
Polin Meri Tarn u
Padingtonu, u Engleskoj. Drugi izvor kaže da je Rene rođena Amerikanka
koja je kasnije odlučila da živi u Parizu. Prvi izvor kaže da je školu
pohađala u Parizu sve do smrti svog oca kada je njoj bilo devet godina.
Tada se njena majka odselila u Englesku. Željna novca koji je Polin
naslijedila, njena majka je pokušala da je proglasi ludom. Na svu sreću,
sud je prozreo namjere Polinine majke i proglasio je Polin štićenicom
suda. Pod zaštitom suda je ostala sve do svoje dvadeset i prve godine kada
se vratila u Pariz. Tada je promijenila ime u Rene Vivijen. Navodno, u
početku je pisala pod pseudonimom Polin Tarn kako bi zaštitila svoju
privatnost. Na kraju se sve otkrilo i njenoj porodici uošte nije bilo
drago zbog toga. Čak su je optužili, između ostalog, za “moralnu
degradaciju i kvarenje mladih djevojaka”. Pošto je kasniji dio svog
djetinjstva i ranu mladost provela kao štićenica suda, pitamo se da li je
održavala kontakt sa makar nekim članovima porodice, u šta nije teško
povjerovati kada se sjetimo koliko je imala godina kada je otrgnuta od
svoje porodice. Moguće je da nije bila u kontaktu sa porodicom i da je
pisala pod imenom koje je stekla po rođenju prije nego što je promijenila
ime u Rene Vivijen.
Dok je
boravila u Parizu, upoznala je i zaljubila se u Natali Barni. Počela je da
objavljuje poeziju pod muškom verzijom svog imena “Rene
Vivijen”, ali nakon objavljivanja nekoliko knjiga, počela je da
upotrebljava ime “Renee” kako bi definisala svoj rod. Njena prijateljica,
i ljubav iz djetinjstva, se zvala Vajolet Šileto, koja je umrla
1901.
godine. Između 1901. i 1909. godine, Rene je napisala četrnaest knjiga
poezije, tri knjige priča i dva romana. Nažalost, malo toga je prevedeno
na engleski jezik. Rene je bila inspirisana Safinom poezijom i na
francuski je prevela neka njena djela. Sa Natali je posjetila Lezbos u
pokušaju da oživi žensku umjetničku koloniju na ostrvu. Rene je
1901.
godine okončala vezu sa Natali (ne znam zašto). Počela je da se viđa sa
baronesom Hele de Zujlen de Najvelt, ali njihova veza se završila
1906.
godine. Ostvarila je nekoliko veza sa drugim ženama prije nego što je
1909. godine umrla od problema izazvanih alkoholizmom i anoreksijom. |
| Alis Voker | je feministkinja i
jedna od najvećih svjetskih spisateljica (po mom skromnom mišljenju).
Rođena je u Itontonu 1944. godine. Najpoznatija je po romanu “Boja
purpura”, za koji je 1983. godine dobila Pulicerovu nagradu. Njena ostala
djela su: `Revolutionary Petunias', `Meridian', `You Can't Keep a Good
Woman Down', `In Search of Our Mother's Gardens', `To Hell With Dying',
`The Temple of My Familiar', i `Possessing the Secret of Joy'. U februaru
1996. godine, u časopisu
Essence izjavila je: “Ja
sam biseksualna i samo živim svoj život. Ne mislim da treba da telefoniram
i svima to javim.” Kada je zajedno sa Ejdrijen Rič i Odri Lord nominovana
za nagradu za nacionalnu knjigu, njih tri su se sastale i napisale jedan
govor pod nazivom “U ime SVIH žena” koji je trebalo da se pročita ako bilo
koja od njih dobije nagradu. |
| Patriša
Nel Voren | je
biseksualka (?), autorka, pjesnikinja i bivša urednica
Reader's Digest-a.
Jedno od njenih djela je roman The Front Runner, koji je
1974.
godine dospio na listu bestselera Njujork Tajmsa i ostao jedan od
najprodavanijih gej romana svih vremena. Danas Patriša radi kao savjetnica
za jednu online omladinsku publikaciju The YouthArts Project. |
| Agnes Vels | je bila
lezbejka i predsjednica Nacionalne ženske partije. |
| Frensis
Vajlder | je bila
lezbejka i britanska feministkinja. |
| Meri En Vilson i
gospođica Brandidž | su istorijski par čiji
je zajednički život poslužio kao inspiracija jednom od najvećih lezbejskih
romana svih vremena, Patience and Sarah. One su zaista živjele u
Grin Kauntiju u Njujorku 1816. godine kao lezbejski par. Malo toga se zna
o gospođici Brandidž dok je Meri En Vilson bila relativno poznata
umjetnica. Neki njeni radovi su dospjeli i do Kanade. |
| Fren Vinant | je
lezbejka, pjesnikinja i slikarka. Njena djela obuhvataju i zbirku pjesama
pod nazivom Dyke Jacket. |
| Krista Vinslou | je bila udata za
barona od Hatvanija i autorka je romana i istoimenog filma
Madchen in
Uniform koji govori o ljubavi djevojčice prema učiteljici. To je jedan
od prvih filmova u Americi koji se bavio pitanjem lezbejstva. Vjeruje se
da je pomagala Jevrejima da pobjegnu iz Njemačke i ostalih područja
zahvaćenih ratom. Juna 1944. godine, ubio ju je pripadnik francuskog
podzemlja. |
| Monik Vitig | je
Francuskinja, lezbejka, filozofkinja i spisateljica. Njena djela su:
Les Guérillères (1969), roman čija radnja prati borbu Amazonki protiv
patrijarhata; The Lesbian Body (1973) koje slavi odnose između
lezbejske strasti i duhovne dimenzije života; i Lesbian Peoples:
Material for a Dictionary (1976) u kojem Monik spaja tradicionalne i
misaone mitske figure, simbole i priče s ciljem stvaranja lezbejske
Arkadije ili Utopije. |
| Merl Vu | je
lezbejka, socijalistkinja, unionistkinja, predavačica na kursu
Azijsko-američkih etničkih studija i aktivistkinja. Članica je
socijalističke partije Radikalne žene i sloboda. Sa studija je otpuštena
zato što je zajedno sa studentima/kinjama protestovala za prava studenata
u procesu donošenja odluka. Jedno njeno djelo se zove «Letter to Mia»
(1981). |
| Virdžinija
Vulf | je bila
poznata spisateljica lezbejka (ili biseksualka?). Bila je udata za
Leonarda Vulfa. Virdžinija nije krila vezu sa Vitom Sakvil-Vest, koja je
bila udata za Harolda Nikolsona, gej muškarca sa kojim je imala dogovor da
su oboje slobodni da vole koga žele sve dok žive zajedno sa svoja dva
sina. |
| Meri Vuli | je bila lezbejka i
nastavnica na koledžu Maunt Holiouk gdje je upoznala i zaljubila se u
Dženet Marks. Bile su zajedno pedeset i dvije godine |
Alis Morgan
Rajt
i Edit Gud | su bile
životne saputnice koje su dijelile interesovanje i rad na borbi za ženska
ljudska prava i prava životinja. |
| Mitsi Jamada | je azijska lezbejka,
spisateljica, feministkinja i aktivistkinja. Jedno od njenih djela se zove
"Asian Pacific American Women and Feminism". |
| Ajvi Jang | je direktorka
programa Astree – nacionalne fondacije za lezbejsku akciju. Aktivna je u
pokretu za društvenu pravdu više od dvadeset i pet godina. Bila je aktivna
i u feminističkim pokretima crnih žena i pokretima za oslobođenje crnaca
šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Od sedamdesetih godina je
aktivna u LGBT zajednici. Po zanimanju je novinarka i radila je na
komercijalnim radio stanicama u Vašingtonu i Njujorku. Prije nego što je
postala direktorka Astreinog programa u oktobru 1994. godine, pet godina
je radila u Nacionaloj gej i lezbejskoj radnoj grupi. U početku je radila
kao direktorka Projekta za porodice, a kasnije kao direktorka konferencije
Stvaranje promjena. |
| Meri Jang | je optužena i proglašena krivom zato što je 'počinila zločin protiv
prirode' zajedno sa Don DeBlank 1966. godine. Osuđena je na trideset
mjeseci u opštinskom zatvoru. Uložila je žalbu vrhovnom sudu Lujzijane,
koji je januara 1967. godine, podržao presudu i postavio presedan po kojem
"oralni snošaj između dvije žene predstavlja 'neprirodni snošaj' prema
zakonu koji zabranjuje takvo ponašanje". |