| Indeks članka |
|---|
| Filmske glumice: lezbejke |
| Page 2 |
| Page 3 |
| Page 4 |
| Page 5 |
| Sve strane |
Tereza Teofano
Još od dana nijemog filma pa do danas, glumice lezbejke igrale su značajnu ulogu u Holivudu – u samim filmovima ali i iza scene – ali o njihovom doprinosu se rijetko kad otvoreno pričalo.
Dok ženska biseksualnost i homoseksualnost postepeno postaju prihvatljive u svijetu filma – mnoge glumice lezbejke i dalje se plaše da će otvorenost uništiti njihovu karijeru. “Ružičasti brak”, termin skovan da opiše brakove koje su sklapali/e glumice lezbejke i gej glumci kako bi sačuvali/e karijeru i osigurali/e društveno prihvaćanje, nije samo ostatak iz prošlosti.
Rani filmovi i Heizov zakon
Privatni životi starijih filmskih glumica Ale Nazimove, Grete Garbo, Marlen Ditrih i Talule Bankhed dugo su bili predmet javnih spekulacija i ogovaranja. Mnoge glumice 30-tih, 40-tih i 50-tih godina prošlog vijeka bile su dio onoga što se tada u gej žargonu zvalo “šivaća društva”. To je fraza koju je, navodno, skovala Nazimova da opiše diskretna okupljanja lezbejki u Holivudu. U nemogućnosti da budu otvorene u vezi sa svojom seksualnom orijentacijom, ove žene su ipak – u različitim stepenima tajnosti – zasnivale međusobne romantične i seksualne odnose.
Biseksualnost Nazimove, ruske pozorišne glumice koja se u potrazi za glumačkom karijerom doselila u Njujork odmah na početku dvadesetog vijeka, bila je prilično poznata filmskoj zajednici, uprkos dugogodišnjoj vezi sa (gej) glumcem Čarlsom Brajantom. Ona se 1918. godine preselila u Holivud, gdje je kupila veliku kuću u španskom stilu koja će kasnije postati "Alahov vrt" sačinjen od hotela i apartmana u kojima će odsjedati brojne holivudske uticajne ličnosti.
Nazimova je 1920. godine postala jedna od najpopularnijih filmskih zvijezda u Americi. Njena filmska karijera započela je nijemim filmom War Brides (1916) i kulminirala filmom The Bridge of San Luis Rey (1944). Neko vrijeme bila je najplaćenija glumica "Metro Goldvin Majera", a kasnije je osnovala sopstvenu producentsku kompaniju koja je producirala poznatu (ali finansijski katastrofalnu) gej filmsku verziju Salome Oskara Vajlda (1922). Neuspjeh ovog filma narušio je njen status holivudske moćnice.
Njeni lezbejski odnosi sa spisateljicom Mercedes de Akosta, pozorišnom glumicom Evom Le Galien, filmskom režiserkom Doroti Arzner i nećakom Oskara Vajlda, Doli, obezbijedile su joj reputaciju zavodnice žena.
Ali njena filmska karijera je na kraju presušila, ne samo zbog neuspjeha Salome već i zbog osnivanja organizacije Filmskih producenata i distributora Amerike 1929., koja će 1929. godine uvesti Zakon o filmskoj produkciji.
Ovaj Zakon – takođe poznat kao Heizov zakon po Vilu H. Heizu, čovjeku koji ga je zamislio, bivšem predsjedniku Republikanskog nacionalnog komiteta – učinio je ogromnu uslugu zagovornicima cenzure. Ovim zakonom odlučeno je da na filmskom platnu neće biti “nemoralnosti” i “nepristojnosti” – već samo čednih poljubaca i heteroseksualnih likova.
Što je još gore, Zakon se odnosio i na privatne živote glumaca/ica; zloupotreba droge, preljuba, seksualni promiskuitet i, naročito, homoseksualnost bili su osnov za stavljanje na crnu listu. Konsolidacija filmske industrije u nekoliko moćnih studija učinila je ranjivim gej i lezbejske likove.
Ime Ala Nazimova, sa svim lezbejskim konotacijama, postalo je u Holivudu poznato kao “nepouzdano”. U nevjerovatno represivnoj atmosferi, mnoge glumice lezbejke još više su se povlačile u izolaciju zabavljajući se čak sa oženjenim muškarcima kako bi prolazile kao heteroseksualne.
Pa ipak, izgleda da nekoliko glumica u narednoj deceniji – kao što su otvorena biseksualna zavodnica Marlen Ditrih i nezadrživa Talula Bankhed – nije brinulo zbog tračeva koji su okruživali njihovu seksualnost. Izgledalo je kao da ih podstiču.
| Komentari |
|
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|