| Indeks članka |
|---|
| Morfologija dojke, benigni i maligni tumori |
| Page 2 |
| Page 3 |
| Sve strane |
Morfologija dojke
Dojka je parni organ čija je glavna funkcija stvaranje i lučenje mleka. Dva osnovna dela su telo dojke i bradavice.
Telo dojke je građeno od mlečne žlezde, mlečnih kanala, vezivnog i masnog tkiva. Zadnja strana dojke leži na prednjoj strani velikog grudnog mišića. Oblik i veličina dojke su individualni i promenljivi, zavise od razvijenosti i oblika mlečne žlezde i masnog tkiva. Dojke skoro po pravilu nisu simetrične, najčešće je desna dojka nešto manja od leve.
Mlečna žlezda zauzima središnji i najveći deo tela dojke i uronjena je u masno tkivo. Ona je funkcionalni deo dojke i sastavljena je od 12 do 20 režnjeva grozdastog oblika koji su sastavljeni od mnogo manjih režnjića. Najmanje strukturne jedinice žlezde su acinusi od kojih polaze izvodni kanalići koji se spajaju u veće i grade velike izvodne mlečne kanale kojih ima 12 do 20, za svaki režanj po jedan. Svi kanalići se izlivaju na bradavici.
Bradavica je valjkastog ili kupastog oblika i predstavlja snop izvodnih mlečnih kanala čiji se završni otvori nalaze na vrhu. Masnog tkiva nema u bradavici. Neposredno ispod kože bradavice nalaze se kružna glatka mišićna vlakna povezana sa istovetnim mišićnim snopovima areola dojke. Njihova kontrakcija dovodi do erekcije bradavica, a ritmične kontrakcije podstiču lučenje mleka pri dojenju.
Areol bradavice je kožna struktura kružnog oblika oko bradavice, rumeno mrke boje. U toku trudnoće i dojenja postaje mnogo tamnija. U areoli se nalaze sitne lojne i znojne žlezde i specifične Morgagnijeve žlezde koje se vide kao mala bela ispupčenja. Njihov sekret štiti kožu areola.
Od velike važnosti su limfni sudovi dojke. Sagrađeni su iz mreže limfnih kapilara koji se spajaju u sve veće sudove da bi na kraju obrazovali tri glavna izvodna puta limfe. Glavni je pazušni limfni put koji se završava u limfnim čvorovima pazušne jame. Drugi put je grudni ili unutrašnji koji se završava u lancu limfnih čvorova uz grudnu kost, a deo površinskih limfnih sudova se završava u limfnim čvorovima uz dojku. Gornji limfni put je najmanji i dospeva do potključnih čvorova. Limfa iz svih ovih puteva se sliva u potključno limfno stablo, a konačno limfa završava u venskom krvotoku. Limfnim sudovima se šire maligni tumori dojke.
Razvoj dojke stimulišu estrogeni. Oni stimulišu rast mlečnih žlezda i odlaganje masti što povećava masu dojke. Dojke još više rastu za vreme trudnoće i žlezdano tkivo je tek tada kompletno razvijeno za stvaranje mleka.
Promene dojke u menstruacionom ciklusu
U toku i posle menstruacije mlečne žlezde se oporavljaju od promena koje su nastale u sekretornoj (drugoj) fazi menstrualnog ciklusa. Najmanji volumen dojke se vidi između petog i sedmog dana ciklusa (jedan ciklus traje od prvog dana menstruacije do prvog dana naredne menstruacije – dakle, prvi dan ciklusa je prvi dan menstruacije). U sekretornoj fazi (posle 16. dana) se povećava broj acinusa kao i prečnik kanalića mlečne žlezde što generalno povećava volumen dojke i sprema je za eventualnu sintezu mleka u slučaju trudnoće. Neposredno pre menstruacije dolazi do degenerativnih promena zidova acinusa i kanalića. Prisutan je otok tkiva između režnjića, a odvijaju se još neke promene pod dejstvom estrogena i progesterona, što žena oseća kao premenstrualnu napetost i ponekad bolnost dojke.
Benigne promene dojke
Upalne promene dojke (mastitis)
Dojka je najviše podležna infekcijama neposredno posle porođaja i mastitis se javlja uglavnom u ovom periodu. Inače je veoma redak. Najčešći izazivači su bakterije streptokoke i stafilokoke. Leči se antibioticima. Postoje neke vrste specifičnih zapaljenja koja se odlikuju stvaranjem čvorića u dojci, pa ovaj proces može imitirati tumor dojke.
U dojci se može javiti jedna vrsta zapaljenja koja je u osnovi reakcija na strani materijal – silikon ili parafin. I ova zapaljenja se manifestuju stvaranjem čvorića. Ako se pri rekonstrukciji dojke koristi silikon gel, može se desiti da on »iscuri« iz kesice i u dojci stvara tvorevinu nalik tumoru, koji se naziva silikom. Takođe može da prodre duž limfnih kapilara u limfne žlede i izaziva stanje koje se naziva silikonska limfadenopatija.
Kod žena sa dijabetesom se često u dojkama javljaju zapaljenske promene.
Fibrocistična bolest dojke
Ova bolest je zapravo jedna velika grupa u koju, između ostalih, spadaju i sledeće promene: ciste (makro i mikro), adenoze, fibroze, hiperplazije epitela, kalcifikacije epitela i drugo.
Mikrociste su veoma česte, naročito kod žena u zrelijim godinama. To su meškasta proširenja mlečnih kanalića veća od 3 mm .
Makrociste su obično multiple i nalaze se u obe dojke, ali mogu biti i pojedinačne, najčešće 2 – 3 cm u prečniku. Ispunjene su zamućenom tečnošću, a ponekad se može naći krv ili sasušen sekret. Ciste nastaju usled širenja mlečnih kanalića pod uticajem polnih hormona, a izostankom regresivnih promena posle menstruacije.
Adenoza je benigno umnožavanje i rast mlečne žlezde bez stvaranja izlaznih kanalića.
Različite studije pokazuju da fibrocistična bolest ne predstavlja veliki faktor rizika za pojavu kancera.
Komentari
Dodaj Novi
na levu stranu dojke, ispod pazuha imamu obliki kuglice ali maje velicine.pa bi
volela da znam da li je zlezda nebolime. :( :( :( :( :?: :?: :?:
Odgovor | Citat 25 5 3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
< Prethodna
Sledeća >