FEST VEST #6
5. mart 2003.
Režija: Dalibor Matanić
Uloge: Olga Pakalović, Nina Violić, Inge Appelt, Krešimir Mikić, lvica Vidović, Jadranka
Dokić, Milan Strljić
Scenario za film Fine mrtve devojke napisali su Mate Matišić i
Dalibor Matanić, koji potpisuje i režiju. To je priča o dve zaljubljene devojke koje
iznajmljuju stan u jednoj običnoj stambenoj zgradi u Zagrebu. Srećne su jer su
ostvarile san o svom mirnom, skrivenom kutku. Međutim, ispostaviće se da su
otvorile vrata pakla.
Jednostavna i realna priča o dve mlade lezbejke koje žive u izrazito netolerantnoj, priprostoj, zatucanoj i malograđanskoj sredini izazvala je priličnu pažnju publike i medija u Hrvatskoj, jer se najzad neko odvažio da o važnim stvarima govori na jasan i snažan način. Ovo nije samo kritika homofobične sredine, već kritika celokupnog društva, sa svim njegovim elementima.
Film "Fine mrtve devojke" bio je hrvatski kandidat za Oskara, a na 49. filmskom festivalu u Puli osvojio je čak sedam nagrada: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, režiju, produkciju, Zlatnu Arenu za mušku epizodnu ulogu (lvica Vidović), Zlatnu arenu za žensku epizodnu ulogu (Olga Pakalović), Nagradu publike Zlatna Vrata za najbolji film i nagradu kritičara Oktavijan za najbolji film.
Uloge: Olga Pakalović, Nina Violić, Inge Appelt, Krešimir Mikić, lvica Vidović, Jadranka
Dokić, Milan Strljić
Scenario za film Fine mrtve devojke napisali su Mate Matišić i
Dalibor Matanić, koji potpisuje i režiju. To je priča o dve zaljubljene devojke koje
iznajmljuju stan u jednoj običnoj stambenoj zgradi u Zagrebu. Srećne su jer su
ostvarile san o svom mirnom, skrivenom kutku. Međutim, ispostaviće se da su
otvorile vrata pakla.Jednostavna i realna priča o dve mlade lezbejke koje žive u izrazito netolerantnoj, priprostoj, zatucanoj i malograđanskoj sredini izazvala je priličnu pažnju publike i medija u Hrvatskoj, jer se najzad neko odvažio da o važnim stvarima govori na jasan i snažan način. Ovo nije samo kritika homofobične sredine, već kritika celokupnog društva, sa svim njegovim elementima.
Film "Fine mrtve devojke" bio je hrvatski kandidat za Oskara, a na 49. filmskom festivalu u Puli osvojio je čak sedam nagrada: Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, režiju, produkciju, Zlatnu Arenu za mušku epizodnu ulogu (lvica Vidović), Zlatnu arenu za žensku epizodnu ulogu (Olga Pakalović), Nagradu publike Zlatna Vrata za najbolji film i nagradu kritičara Oktavijan za najbolji film.
-Intervju-
Dalibor
Matanić-AUTOR POD ZAŠTITOM PUBLIKE
Kako ste došli na ideju da snimite baš ovakav film, i
da li ste se nadali ovakvom uspehu?
- ldeju za film o dve lezbijke na koje sredina reaguje nepovoljno razrađivao sam još tokom studija. Užasno me je izazivao uzak prostor gde se malograđanske duše sukobljavaju. Da sam uspeo znao sam kada sam čuo da je publika uzela film u zaštitu, i kada sam saznao da je gledalište u Areni popunjeno do poslednjeg mesta, i ako je padala kiša. Očigledno je da sam pogodio emotivnu žicu kod publike, a to mi je i bila namera.
Koliko je na vas uticala češka, španska i meksička kinematografija? Posebno na film "Mrtve devojke"?
- Sve sličnosti su mogućne, ali nesvesne. Spomenute kinematografije pratim, ali neću se grčevito okačiti na bilo koju od njih i reći da, to je to. Mislim da je to više pitanje svih kinematografija zajedno. Autori u svim zemljama sveta pokušavaju da seciraju društvo, da ga razgolite da bi poslali ironičnoemotivni prikaz njihovih malih sredina narušenih duhom globalizovane mase. Mislim da tu ima mesta i za našu malu zemlju. Jedva čekam da počnem rad na sledećem filmu u kome ću dati sliku današnjih frustracija, snova, emocija i dobrog fudbala koga više nema.
Homoseksualizam se u filmu može gledati kao izgovor za prikaz trenutnog stanja u Hrvatskoj - reč je o primitivizmu i balkanizmu , a nameće se i pitanje religije. Možete li malo da objasnite svoj stav u vezi sa tim stvarima?
- Hrvatska se mora vratiti na početnu nulu. Mora se pročistiti zlo koje se nataložilo poslednjih o-ho-ho godina i krenuti napred. Igraću ulogu elitnog umetnika koji će filmovima vršiti katarze ako je to potrebno, ali to bi trebalo da rade svi koji imaju tako skupe igračke i moć u rukama.To se posebno odnosi na crkvu koja je nešto i mogla da uradi devedesetih da se nije uplela u politiku i pokazala da joj nije bitan Bog već vlast. Hrvati su dobar narod koji je oduvek imao loše političare i to ispaštamo odvajkada. Rastrzani smo između Beča i Balkana. Najbitnija stvar koju treba imati na umu jeste da film, religija i sve ostale takve stvari treba da služe da bi se ljudima bar malo poboljšao život i da slave život kao takav. Zato mislim da se treba nemilice obračunati sa svim negativnostima, razgolititi sve do kraja, bez posteđenih.
Kako ste došli na ideju da snimite baš ovakav film, i
da li ste se nadali ovakvom uspehu?- ldeju za film o dve lezbijke na koje sredina reaguje nepovoljno razrađivao sam još tokom studija. Užasno me je izazivao uzak prostor gde se malograđanske duše sukobljavaju. Da sam uspeo znao sam kada sam čuo da je publika uzela film u zaštitu, i kada sam saznao da je gledalište u Areni popunjeno do poslednjeg mesta, i ako je padala kiša. Očigledno je da sam pogodio emotivnu žicu kod publike, a to mi je i bila namera.
Koliko je na vas uticala češka, španska i meksička kinematografija? Posebno na film "Mrtve devojke"?
- Sve sličnosti su mogućne, ali nesvesne. Spomenute kinematografije pratim, ali neću se grčevito okačiti na bilo koju od njih i reći da, to je to. Mislim da je to više pitanje svih kinematografija zajedno. Autori u svim zemljama sveta pokušavaju da seciraju društvo, da ga razgolite da bi poslali ironičnoemotivni prikaz njihovih malih sredina narušenih duhom globalizovane mase. Mislim da tu ima mesta i za našu malu zemlju. Jedva čekam da počnem rad na sledećem filmu u kome ću dati sliku današnjih frustracija, snova, emocija i dobrog fudbala koga više nema.
Homoseksualizam se u filmu može gledati kao izgovor za prikaz trenutnog stanja u Hrvatskoj - reč je o primitivizmu i balkanizmu , a nameće se i pitanje religije. Možete li malo da objasnite svoj stav u vezi sa tim stvarima?
- Hrvatska se mora vratiti na početnu nulu. Mora se pročistiti zlo koje se nataložilo poslednjih o-ho-ho godina i krenuti napred. Igraću ulogu elitnog umetnika koji će filmovima vršiti katarze ako je to potrebno, ali to bi trebalo da rade svi koji imaju tako skupe igračke i moć u rukama.To se posebno odnosi na crkvu koja je nešto i mogla da uradi devedesetih da se nije uplela u politiku i pokazala da joj nije bitan Bog već vlast. Hrvati su dobar narod koji je oduvek imao loše političare i to ispaštamo odvajkada. Rastrzani smo između Beča i Balkana. Najbitnija stvar koju treba imati na umu jeste da film, religija i sve ostale takve stvari treba da služe da bi se ljudima bar malo poboljšao život i da slave život kao takav. Zato mislim da se treba nemilice obračunati sa svim negativnostima, razgolititi sve do kraja, bez posteđenih.
| Komentari |
|
Powered by !JoomlaComment 3.26
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|