You are here: Početna
petak, 18 maj 2012

Ani DiFranko - kroki

Indeks članka
Ani DiFranko - kroki
Page 2
Page 3
Page 4
Sve strane
Ani Difranko je rođena 23. septembra 1970. godine u Bafalu, država Njujork. Njeni roditelji, Elizabet i Dante Difranko bili su slobodoumni ljudi, veoma otvoreni za nove stvari i ideje. Otac je po zanimanju inženjer, a majka arhitekta i bila je jedna od samo nekoliko žena u svojoj klasi. Ani pamti od malena da su njeni roditelji imali svojih problema i da su bili sretni što je ona nezavisno dete a za nju je to bilo, kako kaže, idealno detinjstvo i potpuna emancipacija.
Roditelji su joj se rastali kada je imala jedanaest godina. Majka se odselila iz zajedničke kuće a Ani je otišla da živi sa njom. Kada je imala petnaest godina, Elizabet je odlučila da se preseli u Konektiket a Ani je donela odluku da ostane u Bafalu i da se brine sama o sebi. Uskoro je našla stan i počela da živi i da se brine sama o sebi, istovremeno završavajući srednju školu.

Imala sam četiri godine
Probali su da mi izmere iq
Pokazali su mi sliku
Sa 3 narandže i jednom kruškom
I pitali me
Koja je drugačija?
I ne pripada tu
Učili su me da je drugačije loše
“Moj iq” 1993

Kada je imala samo devet godina, roditelji su je odveli u muzičku radnju da joj kupe prvu gitaru. U radnji je upoznala Majkla Meldruma, folk pevača i promotera koji je tu bio zaposlen. Majkl je imao trideset godina i ubrzo je postao njen prijatelj i mentor. Objašnjavajući saradnju sa Ani, jednom je rekao za jedan magazin kako je u toj radnji video malu devojčicu sa kosom do kolena, sa narukvicama, velikim osmehom i otvorenih radoznalih očiju, koja je imala neverovatan glas koji je izlazio iz tako male osobe. Majkl je vodio Ani na svoje svirke po barovima i ona bi često svirala s njim. Ani je kao mlada zahvaljujući Majklu upoznala mnogo folk pevača i svirajući po barovima i upoznajući različite ljude iskovala svoj originalni stil. Kada je napunila osamnaest godina preselila se u Njujork i nakon pozajmica od prijatelja, Ani je odlučila da sama finansira i izda svoj prvi album, ali pod svojim uslovima. Da bi to uradila znala je da može da računa samo na sebe, tako da je osnovala sopstvenu izdavačku kuću, Righteous Babe Records (Pravedna zena). Imala je devetnaest godina a već sa dvadeset je izdala prvi album - “Ani Difranko”.

i was four years old
they tried to test my iq
they showed me a picture
of 3 oranges and a pear
they said,
which one is different?
And does not belong
They taught me different is wrong
“My iq” 1993

Odbijajući da potpiše ugovor sa velikim izdavačkim kućama, morala je polako da stvara svoju publiku a to je jedino mogla stalnim nastupima i koncertima po kojima je i postala poznata. Sa više od stotinu koncerata godišnje, Ani je godinama polako gradila svoju muzičku karijeru. Kombinirajući u svojoj muzici prisnost koju nosi folk i buntovnost koju nosi pank muzika često je bila označavana kao besna žena i bila je stalna meta medija. Ali svojim veoma iskrenim pesmama koje su i političke i bave se socijalnim pitanjima, Ani je ostala dosledna sebi i, kako kaže za sebe, nikad nije prestala da gleda svet kroz politička stakla.

Nisam besna devojka
Ali izgleda da sam sve zavarala
Kad god kažem nešto što im je teško da čuju
Pripišu to mom besu
A nikada sopstvenom strahu
A zamisli da si devojka
Koja samo pokušava da izgovori istinu
Iako znaš da bi im više odgovaralo da si
bezvredna i ponizna
“Nisam lepa devojka” 1995

Rečenica “Lično je političko” je izuzetno istinita za mene. Politika nisu samo naslovi u novinama i majce, to je sve ono što radimo ceo dan, šta jedemo, nosimo, kako pričamo, kako se ponašamo jedni/e prema drugima. Moje pisanje je inspirisano takvom perspektivom i onda kada me mejnstrim mediji pitaju o kojim temama volim da pišem i ja razmislim, odgovor je moj život, to je moja tema. Moje iskustvo na ovoj planeti. Stvarno, sve što želim da uradim kroz svoje pesme jeste da ispričam moju priču. Mislim da je jako bitno da to radimo svi/e jedni/e za druge. Dok ne počneš da govoriš glasno o svojim iskustvima i o onome što znaš da je istinito mislim da ne može da se računa na tebe.

Ne nije da više volim anonimnost
Ali sam idealistična devojka
I ne bih radila za vas
Ni za kakve pare
I možda ne mogu
Da promenim ceo jebeni svet
Ali mogla bih biti milion
Koji nikad niste zaradili
“Milion koji niste zaradili” 1995


Moje pesme su samo mala pisma upućena meni. To je kao OK, to i to se desilo, tu si pogrešila, ovo ćeš sledeći put da uradiš drugačije. Postoji bes u mnogim mojim pesmama. Postoji mnogo stvari u svetu zbog kojih treba da budemo besni/e i ako nisi besan/na ili ih nisi svestan/na ili si otupeo/la, ali ja ne želim da budem označena i svedena na samo besnu devojku, imam smisao za humor i nadu i ideale i to se sve nalazi u mojim pesmama.



Politički veoma aktivna, učestvovala je na mnogim dobrotvornim koncertima, feminističkim festivalima i danas svakako predstavlja talas progresivne politike u Americi. Njenim pogledima na svet, nepristajanjem na tuđa pravila i iskrenošću o svemu što joj se događa u životu, te način na koji se obraća publici na svojim koncertima, Ani je mnogim mladim ženama postala uzor.

i am not an angry girl
but it seems like i’ve got everyone fooled
everytime i say something they find hard to hear
they chalk it up to my anger
and never to their own fear
and imagine you’re a girl
just trying to finally come clean
knowing full well they’d prefer you
were dirty and smiling
“Not a pretty girl” 1995

no i don’t prefer obscurity
but i’m an idealistic girl
and i wouldn’t work for you
no matter what you paid
and i may not be able
to change the whole fucking world
but i could be the million
that you never made
“Million you never made” 1995

U svojim pesmama, i na koncertima, govori o ženskim pravima, pravu na abortus, svojoj biseksualnosti, o tome zašto se bori protiv korporacijske moći, smrtne kazne, proizvođača oružja. Govori o religiji, siromaštvu i rasizmu i sve to spaja na jedinstven način sa potragom za sopstvenim razvojem, ljubavlju, promatranju sveta oko sebe, umetnošću i slobodnim izražavanjem. U svojim intervjuima, označena kao govornica za žene i ženska prava, često biva pitana šta misli o feminizmu, na šta Ani odgovara:

Otvorila sam račun u banci
Kada sam imala 9
Zatvorila sam ga sa 18
Dala sam im poslednju paru koju sam sačuvala
A oni su mojoj krvi
I mom urinu
Dali broj
Sada sedim u čekaonici
Igram se sa igračkama
I tu sam da iskoristim
Moju slobodu izbora
“Pesma izgubljene žene” 1990

Ili si feminista/kinja ili si seksista/kinja. Vidim puno ljudi koji su potpuno preplašeni tom F rečju. Puno žena danas, puno mladih žena danas ne želi da se nazove feministkinjom. Imamo ovu jeftinu odvratnu “girl power”, kao neku popularnu zabavu koja je prilično beningna ali je i način da se iseče politika iz feminizma i od toga napravi neka vrsta mode.

Jer znam da je najveći zločin
Samo dići ruke uvis
Reći
Ovo nema nikakve veze sa mnom
Ja hoću samo da živim udobno koliko mogu
Treba da pogledaš izvan svojih očiju
Treba da misliš izvan svoga mozga
Treba da hodaš izvan svog života
Do tamo gde je okolina drugačija
“Spreman/na da se boriš” 1993

Vidim puno mladih žena umetnica koje se ne nazivaju feministkinjama ali bi svakako verovale u sopstveno pravo na donošenje odluka i ne bi htele da ih iko spreči da postanu ono što jesu. One jednostavno odbijaju da prepoznaju vezu između svojih života i života drugih žena ili da vide bilo kakvu solidarnost u tome.

i opened a bank account
When i was nine years old
i closed it when i was eighteen
i gave them every penny that i’d saved
and they gave my blood
and my urine
a number
now i’m sitting in this waiting room
playing with the toys
and i am here to exercise
my freedom of choice
“Lost woman song” 1990

I to me plaši jer mislim da ako ne možemo da koristimo reč feministkinja i ako je to neka vrsta tabua ili ružne reči ili znači da si ružna ili besna ili da niko neće da se zabavlja sa tobom, na taj način umanjujemo čitavu ideju feminizma. Ja ne znam nijednu drugu reč sem feminista/kinja koja opisuje osobu koja veruje da su žene ljudi. Mene je počela da interesuje politika u kasnim tinejdžerskim danima, živela sam sama od petnaeste godine, emancipovana, starala sam se sama o sebi i bila sam već poprilično deo odraslog sveta, tako da me je dosta mojih iskustava vodilo ka politici i tako su nastali ideali koji su deo mene i danas.


‘cauze i know the biggest crime
is just to throw up your hands, say
this has nothing to do with me
i want to live as comfortably as i can
you got to look outside your eyes
you got to think outside your brain
you got to walk outside your life
to where the neighborhood changes
“Willing to fight” 1993

Ja sam i socijalistkinja i anarhistkinja, i neću se zavarati ni za sekund da ljude koji rade u muzičkoj industriji boli dupe za muziku a kamoli za društvo. To im je totalno nebitno, dobijala sam razne ponude tokom proteklih godina ali ja jednostavno ne vidim muzičku industriju ili bilo koju drugu ogromnu korporacijsku, kapitalističku mrežu interesantnom i uspon moje karijere može trpeti zbog toga ali mene baš briga. Bitnije mi je da mogu da se pogledam u ogledalo nego da budem bogata i poznata.




Ani Difranko ne možete svrstati ni u jedan okvir, bez obzira što su mnogi to pokušavali i pokušavaju. Bez obzira na to da li su u pitanju njena muzika ili njen lični život ona radi sve tačno onako kako i kada ona želi. Ani kaže za sebe da je biseksualna zato što je navikla da je drugi tako određuju ali je uvek sebe smatrala queer osobom.

Ponekad linija kojom hodam
Ispadne pravilna
Drugim danima sklona je
Devijaciji
Nemam nikakve kriterijume za pol i rasu
Samo želim da ti čujem glas
Samo želim da ti vidim lice
“Unutra ili izvan” 1992

Volim tu reč queer jer zvuči veselo, queer haha. To je kul reč koja je otvorenog a ne zatvorenog značenja. Još od kada sam napunila osamnaest godina radim na tome da izgledam smešno i čudno – što je jedan korak dalje od lepog. Razmišljam o lepoti i o tome ko odlučuje kako bi trebalo da izgledamo. Veliki deo lepote je pretvaranje i igranje po tuđim pravilima. Nikad nisam mogla sebe da opišem ali to je OK jer uvek su tu drugi ljudi koji su spremni da to urade za tebe. Queer zajednica se bori toliko dugo za otvoreno prihvatanje razlika. Oni znaju da ne postoji samo belo i crno. Te socijalno konstruisane kategorije mogu biti isuviše pojednostavljene i klaustrofobične, barem meni jesu. Uvek sam osećala pritisak i od jedne i od druge strane “Hej zabodi zastavicu ovde, gde si odlučila da budeš?”

some days the line i walk
turns out to be straight
other days the line tends to
deviate
i’ve got no criteria for sex or race
i just want to hear your voice
i just want to see your face
“In or out” 1992

Ali to nije nešto što ja mogu da odaberem, ja ne doživljavam ljubav ili seks kao spavanje sa ženom ili sa muškarcem već sa osobom. Queer za mene nema veze sa anatomijom, to je alternativna ideja seksualnosti. Dvoje ljudi suprotnih polova mogu imati potpuno queer odnos. Znaš ono, ljudi koji nisu sve ideje o ljubavi i seksu pokupili iz dominantnog diskursa ovog društva, ljudi koji ne pokušavaju da imitiraju poljupce iz filmova. S druge strane, smatram da je mogućnost i naše pravo da identifikujemo sami/e sebe izuzetno važno.

U tom smislu mislim da je veoma bitno da se kaže, da društvo zna da smo tu. Tako da, sa te strane, za mene nikad nije postojala opcija da ne budem autirana. To po meni nema nikakve koristi. Kada sam napisala pesmu “In or out” namera mi je bila da zbacim sve etikete. Nemojte mi ograničavati mogućnosti, dovoljno je teško naći osobu koju možeš da voliš. Ali ono što se desilo jeste da mi se ta velika etiketa “biseksualna” od koje nisam mogla pobeći sručila na glavu. Što je OK, na neki način ali biti etiketirana kao biseksualna može biti prilično zamorno jer nikad ne pripadaš potpuno jednoj grupi. Ali ja ću radije da podnesem posledice zbog izgovorene istine nego da ćutim. Ipak, na kraju krajeva, više bih volela da živim u svetu u kojem ne bi bilo od iste važnosti šta imam da kažem, šta mogu da ponudim svetu i to sa kime sam spavala.

Ona mi kaže da li te znam
Odgovaram joj pa ne, bar ne u biblijskom smislu
Ali sam čekala da mi priđeš
I da pričaš sa mnom
Igrala sam
Previše tih muško - ženskih igri
Ona kaže draga ovde si bezbedna
Ovo je žensko – ženska stvar
“Ako to nije ona” 1992

Ani svojim nastupima ne želi samo da dobije reakciju već da omogući prostor za akciju. Ona predstavlja snažnu, nezavisnu, asertivnu i kreativnu ženu, što je tokom proteklih godina dovelo do toga da je dobar deo publike vidi kao uzor, pogotovo ženski deo publike, što ume da bude nelagodno i naporno. Zbog velikog broja žena na njenim koncertima, mediji su često za njenu publiku pisali da je čine većinom lezbejke. Delimično to i jeste istina, s obzirom na to da je Ani oduvek otvoreno pričala u svojim pesmama o svojim iskustvima i odnosima sa ženama ali Ani okuplja veoma različitu publiku: lezbejke, queer, strejt, mladi/e i stari/e i broj je sve veći i veći.
Njen odnos sa publikom se menjao tokom godina upravo zbog pokušaja etiketiranja i očekivanja. Kada se zaljubila u svog menadžera zvuka i izdala album Dilate 1996. godine, album posvećen skoro u potpunosti njihovoj neuspeloj vezi, ženski deo publike nije bio presrećan ali Ani smatra da je to očigledno bilo neophodno da se desi:

she says do i know you
i say well, no, not biblically
but i’ve been waiting for you to come
and talk to me
i have been playing
too many of those boy girl games
she says honey you are safe here
this is a girl girl thing
“If it isn’t her” 1992

To je kao kad saznate da su vam roditelji seronje nakon što ste mislili da su bogovi. Svi/e mi imamo potrebu da budemo prihvaćeni/e negde u našem društvu, mi koji/e nismo na televiziji ili u istorijskim knjigama i shvatam da kada nađemo osobu koja govori nešto što ima smisla da se vezujemo za nju ali kada ljudi dopuste sebi slepo divljenje to može za sekundu da se pretvori u bes. Osećam se čudno što neke žene smatraju da je album Dilate velika izdaja. I onda se pitam zašto ste bile ovde uopšte? Zbog seksualne fantazije? Volela bih da mislim da ljudi dolaze na moje koncerte zbog pesama a ne zato što misle da sam neka vrsta alternativnog seks simbola. Toliko nas želi afirmaciju sopstvene egzistencije i to je OK ali nesreća je što ljudi imaju tendenciju da se oslanjaju na druge ljude da govore za njih. Za mene je to zabrinjavajuće jer ako ste našli/e mene da govorim za vas to znači da i dalje vi ne govorite za sebe i to je problem. Super je pružiti ohrabrenje i biti inspiracija ali ne može da se završi na tome, ne mogu da pustim da me ljudi pasivno iscrpe.




Danas, Ani živi u svojoj kući u Bafalu, koju je sama kupila i renovirala a majka, sa kojom deli kuću, je jedna od devetoro zaposlenih u njenoj izdavačkoj kući čije je sedište takođe u Bafalu.

Hoćemo li stvarno da prespavamo još jedan vek
Dok bogati profitiraju od naše krvi
Da, treba da uradimo neke stvari
Da bi tome došao kraj
Ali moje skromno uverenje je
Da treba da uradimo sledeće
Otvoriti vatru na Holivud
Otvoriti vatru na MTV
Otvoriti vatru na NBC i CBS i ABC
Otvoriti vatru na NRA
I na sve laži koje su nam sve vreme govorili
“Do zuba” 1999

Da biste cenili/e njene uspehe ne morate biti njen/a obožavatelj/ka i ne morate biti svesni/e njenih uspeha da biste bili/e njeni/e obožavetelji/ke. Postoji Ani - autorka/ performerka, uporna i ponekad zbunjujuća kombinacija pank buntovnice, pesnikinje iz bara, feminističke ratnice naoružane akustičnom gitarom, jedinstvenim senzitivnim duhom i čvrstim stavovima. S druge strane, postoji i DIY (do it yourself - u prevodu - uradi sam/a) Ani, vlasnica izdavačke kuće koju je pokrenula sa samo devetnaest godina, odbijajući da potpiše za velike izdavačke kuće i da snimi muzički spot svih ovih godina.

are we really going to sleep through another century
while the rich profit off our blood
yeah it may take some doing
to see this undoing through
but in my humble opinion
here’s what i suggest we do
open fire on hollywood
open fire on mtv
open fire on nbc and cbs and abc
open fire on the nra
and all the lies they told us along the way
“To the teeth” 1999


Diskografija:

1990 - Ani DiFranco
1991 - Not So Soft
1992 - Imperfectly
1993 - Puddle Dive
1993 - Like I Said
1994 - Out of Range
1995 - Not a Pretty Girl
1996 - Dilate
1996 - The Past Didn't Go Anywhere (album snimljen sa Utah Phillips-om)
1996 - More Joy, Less Shame
1997 - Living in Clip (dupli album)
1998 - Little Plastic Castle
1999 - Up Up Up Up Up Up
1999 - Little Plastic Remixes
1999 - Fellow Workers (album snimljen sa Utah Phillips-om)
1999 - To the Teeth
2000 - Swing Set
2001 - Revelling and Reckoning (dupli album)
2002 - So Much Shouting, so much laughter (dupli album)
2003 - Evolve
2004 - Educated guess
2005 - Knuckle down

Linkovi:

www.righteousbabe.com
www.danah.org/Ani
http://members.tripod.com/~Dykeland/artrev.html

Prevela i priredila Lana
Komentari
Dodaj Novi
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."